Naslov jednog od posljednjih postova Senjorite me podsjeti na ovu pjesmu. A ova pjesma mi je nekako skroz neocekivano prizvala sjecanja na prijatelja cijoj dzenazi sam prisustvovao prije mnogo godina, u ratu. Poginuo je mlad, imao je 19 godina. Eeeee Boze dragi kolko je tih mladih ljudi koje sam znao poginulo tako u tim godinama prije 20-te….Al eto ove dzenaze se prisjetih potpuno neocekivano, o ovome nisam ni razmisljao mnogo godina i gotovo sam i zaboravio na ovaj dogadzaj. Bila je po noci, jer je po danu bilo veoma opasno da ljudi prisustviju dzenazi. I sjecam se kako je jako zaplakala njegova mislim sestra ili neko njegov blizi na dzenazi, ali jako se trudeci da rukama prigusi svoj plac u momentu kad su poceli da zatrpavaju njegov mezar. I meni ostao veoma emotivan momenat negdje potonuo u sjecanju. Dogadzaj gotovo zaboravnjen, eto neobicno koliko sam se živo toga sjetio iako je to bilo tako davno .