MraAvinjak

Podadnula mi amidzinca dole dva ova, kako da kazem, kolaca. I haj reko da probam za iftar. Bas sam se iznenadio koliko su kvalitetno napravljeni. Prvo sam mislio da je to samo neki kolac unutra, al kad sam otvorio vidim da je unutra prilicno jaka plasticna kutija sa providnim poklopcem u kojem je plasticna jaka kaskica. A kolac je dobar, vlazan, sa okusom maline – muffin. Stvarno su ovo turci napravili kulturno. Cak sam osjetio i taj divni miris maline. Ja nekako od Turaka ne ocekukem kvaltetno ista. Meni cim kazes Turska, Iran, Srbija, Kina itd ja odmah pomislim da je nesto jeftino, samo da ti to proda i da se pare zarade a ostalo je nebitno. Al sam se vrlo prijatno iznenadio recimo ovim dole kulturnim kolacem.

******
Umrije legeda ovog grada, Abdulah Sidran… Jah… Evo dole jednja njegova divna, emotivna pjesma. Citao sam je prvi put ovdje na blogu kod Mege, i bas mi se svidjela. Pa cu da je ponovim neka ostane i kod mene

A onda će doći jutro kad ćeš
Nečujno kao svitanje
Ući u moju sobu
I vidjeti
Da mene više nema

Cjelivaćeš
Ruho u kojem sam boravio
Suzama ga okapati
Dlanovima
Hladnog
Grijati

A ja ću te
Dlanom od svjetla
Milovati
Odozgor
Sa visina
U koje si godinama
Gospodaru Svjetova
Slala molitve
Da me čuva

Milovaću te
Nad suho ruho nadnesenu
I Njemu
Gospodaru Svjetova
Kazivati molitvu

Da te čuva
Da te čuva
Da te čuva

~ Abdulah Sidran