Hoce li iko na ovom blogu da napise neki pametan post (osim mene naravno ) ?
Zasto se tako malo pise o stvarnim zivotnim dogadzajima na jeziku koji svi razumijemo ? Zar nije super da neko napise nesto cime se neko bavi i to bi zelio da objasni. Il nesto novo da naucimo, da nam neko objasni neku svoju opsesiju, ili da cujemo neciji dozivljaj, da neko isprica koji posao radi i da to malo detaljnije opise, da pise bilo sta sto voli u zivotu, sta ga fascinira, sta zeli, sta ga boli iskreno (emotivno ili fizicki), da prica neku svoju ljubav, neki svoj hobi, da opise sta ga je nasekiralo, da opise sta jako voli da cita, da napise nesto smijesno sto mu se desilo, da napise o prijatelju koji ga je iznevjerio, da napise kako je oprostio… Ko ce nabrojati hiljade i hiljade zivotnih tema o kojima se moze pisati.
Ne moras pisati ni nesto velike clanke, jer svakako su najcitaniji ovi koji su kraci, ali ako je zanimljiv moze se i duzi citati. Nema potrebe da ti od clanka pravis nekakvo pisano remek djelo, niti da to opjevavas poezijom, niti da koristis neke fensi rijeci. Nista, samo sjedes i pises sta ti je na pameti. Samo otvoris svoje srce i pisi. I ti ces da se osjetis bolje, a i neko ce rado da to procita, ili da progovori sa tobom ili isprica svoju pricu.
Od ovoliko gore nabrojanih tema (ili naravno nesto ne nabrojano), napiite nesta ljudski, a svi to u zivotu imamo.
Znači sad ti još i nevaljamo? 😋
Tko kaže da netko nepiše “ljudske” teme, možda ih ti samo ne čitaš.
Znači sad ti još i nevaljamo? [2]
Vas dvje:
Ama valjate vi, nego moze to i bolje. Recimo siguran sam da je Rara mnogo interesantnija od ovih lingvistickih vratolomija koje pise. Ona kad pocne pricati narodskim jezikom tek onda primjetis koliko je interesantnija osoba i koliko dobre odgovore ona moze da daa. (da napomenem da nije narodski govor kad nekonpr umjesto otisao napise otiso i sl. Nego govorim o tome kako narod prenosi informacije sa jedne osobe na drugu) … Laura bi recimo mogla vise pisati o tome sta radi na poslu, ili kako joj je sa djecom, i dal se bavi nekim hobijem itd.
Moj je problem što ja ništa – što volim – ne znam uraditi po narudžbi, čak ni napisati priču ako mi se zada tema. Nego, iz mene izađe šta izađe kad “pustim” da izlazi. Baš sam se i Vasionki žalila na sebe po tom pitanju kada su u pitanju druge stvari. Tu ne računam ono što moram, a u životu smatram da moram samo jedenu stvar, a nije ni umrijeti, jer nju ne moram ja, ona mora mene, a što se druge stvari tiče koju smatram da moram, ona je strogo obavezna pa i ona ide u tu kategoriju. Sve ove što su mi hobi i prepuštene mi na volju – izuzev te jedne i posla – nikako ne mogu po narudžbi i iz kurtoazije. To radim samo iz nečeg što ni ja ne razumijem, pa makar bilo i najobičnije pisanje priče. Valjda zato ne bih ni mogla raditi posao koji mi je, ujedno, i hobi jer bi na kraju totalno preovladao amaterizam, a posao trpi jedino profesionalizam. I valjda zato radim šklj poslove jer zahtijevaju najmanju odgovornost jer ne volim profesionalnu paušalnost. I valjda je zato kod mene strogo odvojeno ono što volim i ono što moram: ovo što moram se radi po naređenju i iz potrebe, a ovo što volim ne trpi nikakvo “naručivanje”, izvanjsko podsticanje niti nagovor, a ako i postoji potreba, ona je isključivo unutrašnja. Pa, iako se ovaj tvoj zahtjev ne može “pretvoriti” u post, moja potreba da ti udovoljim se, barem odgovorom na tvoju želju, spontano, pretvorila u komentar.
A mozes li ti Raro da se opustis, al ono skroz da se opustis i da pricas bas kao da nikakvih posljedica nema, pises samo ono sto je na pameti ?
To i radim.
Uuuuuu, jes se vala i raskupusas svojom opustenoscu.
Šta bi tek rekao za mene kad nisam opuštena.
hajd bježi tamo, zar nije bolje da napišem kakav lagan stih, nego da ti sad ovdje kažem kako me boli želudac, pa da i tebe zaboli 😀
Ma Ajni ti se previse ustezes da se malo opustis, da malo uzivas u laprdanju ko ja 😀 Nisam ni ja bas toliko neozbiljan, ali nama treba ljudske price i ljudskih osjecanja pa i losih, pa i greski, jer ljudi smo i necemo nikada biti meleci. Pisi malo da odmoris tu njemacku glavu (jer ti vise nisi nasa)
ajjjajaj, jest ti stalo da me se odrekneš , ahahah
kako ba nisam vaša, gdje to piše ?
i đe ti je sad empatija za moj bol u želucu, haa ? 🙂
nije meni stalo da te se odreknem, ja naprotiv zelim da se narod vraca u BiH. Ali ti si se sama odrekla Bosne, i to zvanicno, ne samo nezvanicno. Sama si kriva sto te vise nije briga za Bosnu… A bol, to ti nazalost nisa ne mogu pomoc. Evo i mene bubreg nesto boli danima, ne znam od cega
ajajaj, ako ti sad ovdje zalijepim kojekakve fotografije i argumente, pa da vidiš kako me nema u bosni , haha.. možda smo komšije u Sa 😀
nego, ko ti je kazao da sam se odrekla, to me živo zanima ?
To sto si ti bila u Bosni to nista ne znaci. Nedavno je tako jedan Spanac bio u Bosni, isto tako ko i ti. Doso, bio koji dan, i otiso nazad. Ti sad dolazis samo turisticki. .. CUj u Sarajevu ? Ok i Sarajevo, al tvoja djedovina je negdje drugo u Bosni. Sta ce biti ako svi odu iz svog rodnog mjesta u Sarajevo ? Osta nam Bosna pusta, samo Sarajevo naseljeno. Dakle cuvaj svoju djedovinu i tamo razvijaj sredinu, prenosi na svoju djecu itd itd
Pa sama si rekla da si se odrekla Bosne. Rekla si da si se odrekla drzavljanstva i da ti je samo ostalo Dojc.
😀
ej niki, niki.. budi u ovom životu kao stranac, prolaznik.. nije se dobro vezati samo za jedno mjesto. a ne kazuj nikome šta ti duša krije, hahah, meni kazali moji mudri, pa i ja dalje dijelim.
nego, moja ti je djedovina u Gradačcu, baš kao i u Sarajevu.. insan ima uvijek dva djeda , zar ne ? 🙂