Nije kraj nicega, to je jedan dan vise. Ali eto tako mi to racunamo … Kako je bilo ? Malo otiso kod prijatelja, sjedli malo. I ja u 12 u kreve. Konto bio da sletim do grada, ma komplikovano kad nemam auta i odustanem…

Sta cemo u ovog godini ? Pred nama i cijela godina, a i zivota ima jos pofino sto bi rekli, ako je racunat prosjecnu duzinu zivota insana. Moglo bi se svasta uradit. Meni je glavni problem lova da napravim pofine promjene, kolko je trebam (to ovo kad gradis kucu) to je za ponevjerovat.

Hocemol ove godine na blogu da se odlucimo ovako kolektivno da budemo raja jedni drugim, kolko – tolko, cak i ako bude svadja ? Ok, ljudski je i znam da ce biti nerviranja, ljutnje, negativnih osjecanja i sl. jer mora to tako insan po nekada ispoljiti NEGDJE. Ne moze covjek bit melaiće (andjelak) pa da nikad ne grijesi, nit mores trpiti svacija sranja, takvi smo stvoreni i od toga pobjeci ne mozemo. I ne moze covjek biti emotivno mrtav za sve oko sebe, i da mu je sasvim svejedno sta se desava oko njega. Ako imas u sebi malo insanskog ne moze da se uvijek klonis po strani i u svakoj situaciji samo gledas svoja posla. Jest to naravno najlakse i najbolje za insana, jer sto bi neko sebi tovario probleme kad ih ne treba, al nekako nije plemenito samo sebi i u se i na se i tako. Ja bih rekao da su ljudi koji reaguju na nepravdu (tj. kad se njima ucini da je nesto nepravda pa cak i kad pogrijese u procjeni ) su bolji nego ovi koji samo svoja posla gledaju. Bolji ti je neko ko ti kaze sta ti nevalja, nego neko ko sa strane samo gleda tvoje muke i smije se, uziva u tome sto ti pravis greske. U tom kontekstu bih pohvalio neke osobe ovdje cak i kad pogrijese u procjeni … Naravno ni to ne znaci gurati nos u bas sve, to nije dobro, nekada cak i odmogne… I treba da imamo malo i razumjevanja za tudje tersluke i greske i slabosti. Nek ljudi i grijese po nekada, pa sta, i greske su čar života …