——–

Vidjeh mlada i lijepa djevojka, mama, ima tek 25 godina, po svemu sudeci svojom odlukom skocila u Miljacku i nazalost preminula. Ona je i mlada, i lijepa, i majka djecaka, tek joj je 25 a eto nazalost samoubistvo. Bas mi je zao, i suosjecam kad ovako vidim da mladi ljudi umru ili sto je jos teze da dignu ruku na sebe. A onda nakon toga vidim jos jednu vijest kako je neki covjek skocio sa zgrade, isto u Sarajevu.

I kontam sta bi moglo biti tako tesko da se odustane od zivota. Bez sumnje tim ljudima je tesko u dusi. Mislim da svi mi (naravno i meni se to desavalo) dodjemo po nekada u toliko teske momente da ne vidimo izlaza, ili nam je jako tesko pa da pomislimo da zelimo sve to da napustimo i da zavrsimo sa zivotom. Nazalost po neko to i uradi.

Ako sam dobro razumio, depresija i dusevne boli su najveci razlog ovakvim završetcima. Dakle u sustini problem je u covjekovom hemijskom balansu u mozgu, a da pri tom neki vanjski razlog i ne postoji. Pa kao da se to moze izljeciti tako sto se nedostatak te hemikalije u mozgu nekako nadomjesti, da li prirodno ili nekim tabletama ili mozda razgovorima kod ljudi koji su o tome obrazovani. Postoje i razlozi koji imaju neko racionalno opravdanje, npr bolest covjeka. Moji roditelji su nazalost bili testko i dugo bolesni prije njihove smrti. I toliko su se mucili da sam ja shvatio da ono vise nije zivot. Samo su cekali smrt u bolovima i nista vise dobro im se nije desavalo, sretni su bili kada bol samo prestane pod uticajem lijekova. Kada tako bolestan covjek koji ima cancer i stalno je u bolovima, ili onesposobljen, odluci da zavrsi svoj zivot to mogu razumjeti. Ja uvijek govorim daj boze smrti prije nego spadnes na onakav zivot.

Ja sam i licno poznavao nekoliko osoba koje su nazalost zavrsili svoj zivot na taj nacin. Ono na prvu mogu se sjetii bar 3 momka u 20-tim koji su to pocinili. Svi fizickog lijepog izgleda, svi visoki, dvojica faklutetlije, financiksi situriani dobro i bas ih cure voljele. Sve ukazuje da oko njih okolnosti nisu bile uzrok, tj. bili su obezbijedzeni da zivot mogu voditi i imati ne rijetko i vise nego im treba, ali nazalost u njima samima je problem bio, depresija

Ja mislim da se svakom covjeku stanje moze popraviti, ako ne poptuno izljeciti onda makar zivot napraviti boljim, mogu biti sretniji, a mnogi mogu biti i sretni. Bilo bi nekako fino kad bi ljudi jedni drugima mogli olaksati na bilo koji nacin, samo je tesko naci granicu do koje covjek treba da ide jer neke stvari treba prepustiti profesionalcima. Ja mislim da i ovakva drustva onlajn mogu ljudima biti od koristi. Kako mi rece jedan momak, kaze bilo mi je mnogo lakse kad sam isao na terapije, mnogo mi je znacilo to da imam sa nekim razgovarati.

Jel imate vi neka iskustva sa ljudima koji ovako dodju teske trenutke da nazalost pokusaju i najteze ? Ko zeli, i ako ima neko iskustvo, moze da isprica

Comments (3) Write a comment

  1. Dosta tragičnih događanja. Složena tema, iako ja mislim da nije problem samo u hemijskom disbalansu u mozgu, a da ništa drugo izvana ne utječe. Pravo pitanje za psihijatre. Moguće da niz vanjskih stresnih događaja mogu dovesti do disbalansa ili fizičkih oštećenja u mozgu. Pri tome je pojam stresni događaj subjektivmog karaktera. Tj ono što je stresno meni, ne mora biti tebi i obrnuto. Iako mislim da se duhovni poremećaji ne trebaju promatrati samo kao odraz kemijskog sastava u mozgu. Znači samo kroz materijalnu sferu. Ima tu još jedna sfera koje sigurno još uvijek nismo svjesni.

    Dalje to što ti misliš da su ti momci objektivno imali ‘sve’ da lijepo žive, nabrojao si tu gore, izgled itd ne mora značit da im se nije dogodilo nešto za šta ti ne znaš.

    Preosjetljivost amigdale, preosjetljive osobe drugačije reagiraju na stres, stanje nesvjesnosti, “nerazumno ponašanje”, čin u trenutku očaja ili kao što navodiš dugotrajna depresija gdje čovjek ne vidi drugi izlaz, kao i mnogo teži duševni poremećaji mogu dovesti do takvog čina.

    Žao mi je za tvoje roditelje da su se tako mučili pred kraj života.

    • Laura, ma ono nisam ja to bas bukvalno mislio da se sve svodi na hemiju u mozgu. Ja sam to samo opisno rekao, naravno koji dio mozga i amigdala, i serotonin i dopamin sta sve ide ne znam. Ja samo mislim da najcesce to jeste zbog tih desavanja u glavi, a zbog vanskih faktora naravno moze biti, ali je mnogo rjedje nego zbog depresije. Naravno na te disbalanse u mozgu moze da utice stres, povrede i sl. Dakle da poremete tu ravnotezu hormona ili neku bolest nekog dijela mozda i sl. … Momke koje sam spominjao, za oba momka znam da su djevojke rekle da su prelijepi, znam im porodicu koja je bila imucna, momci na izgled snazen visoke gradje, mislim da je jedan bio visok ok 2 metra. I na izgled i znajuci porodicu oni su izgledali odlicno. Ali eto, depresiju ne moze svako da pobijedi. Vecina da, ali neki ne.

      • Dobro, slažemo se u vezi da nije samo kemija u mozgu, lijepo si naveo sve što ja nisam znala iz glave. Ja razmišljam da postoji i neka još druga komponenta koja još uvijek nije znanstveno dokazana, duhovna komponenta koja može utjecati.

        Možda i nije bila u putanju samo depresija, postoje i teže psihičke bolesti koje bi ih nagnali na to. Teška tema, kako god okreneš. Mislim da se čak ni stručnjaci ne razumiju toliko u to.

Komentariši