Bijah veceras u Begovoj dzamiji na aksamu, nakon mozda i godinu, dvije, tri a mozda i vise vremena i sam se ne sjecam kad sam zadnji put bio u Begovoj ovako maksuz na aksamu. Svidja mi se otici povremeno u dzamiju. Ne znam koliko se mogu nazvati nekim vjernikom.

Takodje veceras probah prvi put doner u… zaboravio sam kako se mjesto zove. Nekako izenada, zovnu me rodjak i veli hajmo otic. Dobar je.

Imao sam u kuhinji, na vjesalici, objesena dva cekera u kojem su bile neke stvarcice, nista bitno. I tu su bile ima mens cini i par mjeseci. Kad sam ih sklonio danas, kuhinja se totalno promijenila 😀

Neobicno je koliko sitnice mogu prijatno da djeluju na covjeka 😀 Pogotovo ovo sa sklanjanjem cekera sa vjesalica 😀