Beograd u Sarajevu 1995-te

Nevjerovatan video. Jedna ekipa iz Beograda je u toku rata u Sarajevu je dosla u posjetu opkoljenom gradu. Dosli su na poziv Srpskog Gradjanskog Vijeca koje je djelovalo na nasoj multinacionalnoj strani, dakle na mjestu koji je kontrolisala Armija BiH. Beogradzani su tada snimli zivot u opkoljenom gradu. Eto jedan od dokaza da smo mi zaista se trudili praviti multinacionalnu sredinu. Video je dole.

Comments (10)

  1. Jeste kurac. Mene chetnici s brda gadjali svaki dan a muslimani u gradu me maltretirali jer nijesam musliman. I jos me nisu htjeli pustiti iz opkoljenog grada, moro ici kod doktora po papire da moram otici iz ratom ugrozenog grada. Toliko ste zelili multietnicku drzavu da ste vlastiti narod, svih etnija, kao taoce drzali za politicke bodove. Svi ste vi isti koji u jednu tikvu duvate. Al eto vas, samo se manite shupljaka. Providni ste.

  2. NKTB, nemoj biti oštar u odgovoru na Crystalmethov komentar. Dobar je čovjek.
    Društvo se u tadašnjoj Republici Bosni i Hercegovini jeste trudilo da bude/ostane multietničko, dokaza za to je milion – i pojedinačnih i sistemskih, ali je također tačno da su posebno Srbi u Sarajevu, i to nesumnjivo lojalni svojoj domovini, svome gradu i svojoj raji,, doživljavali milion sranja: obilježavanje stanova, zastrašivanje, neosnovano pritvaranje i zatvaranje na duži period uz fizičko zlostavljanje, ubistva, nestanke.

    Da je ovo bilo totalno organizovano i neizostavno provođeno – nije! Da je bilo totalno neorganizivano i nesistemski, samo na nivou pojedinačnog incidenta – nije ni to!
    Jbg., kako je kome grah pao, u kojem je dijelu grada živio, kakva su mu raja i prijatelji bili pa su se za njega htjeli zauzeti – sve je to igralo ulogu.

    More je primjera kako su komšije pojedinačnim činovima, većim i manjim, spašavali svoje komšije srpske nacionalnosti. To je taj trud o kojem pričaš. Taj je trud bio i zvanična politika. No, da li je na terenu provođena u svim slučajevima kao zvanična politika ili su dijelovi sistema provodili politiku upravo sasvim suprotnu tome, to nije pitanje. Nažalost, dijelovi sistema jesu na terenu provodili politiku sasvim suprotnu zvaničnoj politici. Nekima od njih u Sarajevu je još tada suđeno, što je izrazito pohvalno, ali su kazne bile tragično male, uvredljivo male, poput ismijavanja vrijednosti ljudskog života.

    Ovo je sve istina, od prvog do zadnjeg slova, i ti to znaš. Zato te molim da ne budeš oštar prema Crystalmethu, jer očigledno nosi teško iskustvo koje treba razumjeti i empatisati sa tim.

  3. Ovako…

    Procitah ovog drogerasa sta gore napisa. Bio sam se dooobro naostrio da mu odgovorim … ali necu. Da neko ne pomisli pogresno, imam i želju i nacina da dam sve odgovore na ove propagadne price iz UZP-a, ali necu. Ovo je prvi covjek koji poceo nacionalno vrijedzati na blogu, sreca do sada nije bilo. Ja zelim da ovo mjesto na blogu gdje se skupljamo iz cijelog svijeta ostane sto je moguce cisce od ovakvih nacionalistickih uvreda, pa cu stati dalje da ne pricam sa Crystalmeth-om iako to itekako mogu. Drago mi je da je pokazao ko je on, iako eto se druzi sa Bosnjacima. Toliko o njemu…

    Vasi, ok, necu o njemu vise… Sto se tice ovoga sto si navela volio bih da si o nekim brojkama govorila, da mi vidimo konkretnije sta je to bilo i koliko je od ovih oko 11 000 ubijenih Sarajlija bilo tih zlocina. Jesi li ti bila u Sarajevu u ratu ? Ja znam kako smo mi zivjeli u gradu u toku rata. Cak ni u sred mira, ni silna policija Amerike ne moze da sprijeci svaki zlocin, a zamisli kako je tek u gradu u kojem se ubijaju cak i djeca snajperima a da ne govorim ostale torture koje smo dozivjeli. Samo eto kad se gleda Bosnjacima, onda ako nismo bezgrijesni andjeli onda nevaljamo nikako, a pogledaj ti silinu zlocina nad Bosnjaciam. Zato ja kazem mi Bosnjaci moramo mijenjati i sebe i nasu politiku tolerancije, nasa politika je pretjerano tolerantna i to koriste ovakvi nacionalisti. Eto da ne pricam dalje, a mogao bih knjigu o Sarajevu u ratu pisati i odgovarati na propagandu itd.

  4. Sve što si naveo je apsolutno tačno.
    Ne može se upoređivati količina zločina NKTB, ni slučajno, to je apsolutno jasno i jedino istinito. Kao što je apsolutno jasno da se jednostavno ne može, u gradu u takvom stanju i stanovništva i grada, iskontrolisati sve. Jednostavno ne može, bilo gdje, i to je svakome sa imalo razuma jasno. Vjerovatno je i zavidno dobro prošlo kako je moglo biti, jer lako je biti general poslije bitke.
    Osvrnula sam se, međutim, na težinu koja očigledno postoji u Crystalmethovom slučaju. Ja to tako čitam. Čovjek je imao zajebano iskustvo zbog kojeg je patio/pati i to se ljudski treba razumjeti.

    Slažem se da Bošnjaci trebaju redefinisati svoj odnos prema vlastitoj istoriji i vlastoj državi ili će, kako stvari teku, (p)ostati još ugroženiji kao autohroni etnikum, kultura i političko biće. To je svima koji Bošnjake doživljavaju kao svoj narod, dio sebe, a to sam ja (moja je kćerka Bošnjakinja), jasno kao dan. Ali, to je bi trebala biti postavka po kojoj nimalo na njihov odabir ne smiju uticati zločinačke ideologije, djelovanja i politike, u smislu da se čak i mali tragovi te sile i agresivnosti reflektuju i usvajaju kod Bošnjaka. Bošnjaci imaju dug prema svome svijetlom obrazu i trebaju taj svijetli obraz čuvati kao najveću dragocjenost, jet to i jeste!
    Da me sada pitaš kakva je to redefinicija, ja ću ti reći da ne znam. Biti jak, snažan, ne dati na sebe više ikad, razvijati se, a ostati beskompromisno pravedan. Ne znam kakva je to promjena u djelovanju, to prevazilazi moju pamet, ali znam da je potrebna za opstanak i razvoj.

    Drago mi je što si odlučio ovako u vezi sa Crystalmethom, to na najbolji način govori o tvojoj ličnosti.

    • Vasi, sto se tice njegove (eventualne) patnje, mogao je to objasniti. Dakle ili svoj dozivljaj (mada i ovo oni ciljaju kao namjeru kolektiviteta a ne da pricaju vlastite probleme) ili mogao je navesti slucajeve gdje je on vidio da drzava ciljano nepravedno postupa prema ne Bosnjacima, mogao je objasniti i ciljeve i druge nacine organizacije drzave. Sve to bih ja prihvatio kao racionalnu pricu. Al onako da on nama kaze kako smo mi sami sebe pravili taocima u gradu zbog politickih bodova ???? Kad on spominje “Muslimane” (i to je dovoljno da ga opise) na nacin na koji to spominju glasnogovornici UZP ! U gradu je bilo zabranjeno i meni i Peri i Husi itd, a ne samo njemu da izadje i udje kako hoce, dakle moglo se samo sa potvrdom. Vlast je imala razloga da donese odluku i sigurno su imali vise informacija od njega zasto to zabranjuju. Naravno umjesto da on brani i svoj grad i bori se da pokaze kako ima i takvih Hrvata, da se bori za multinacionalno i pravedno drustvo, on pobjegne tako sto je imao pravo na doktora (zamisli “muslimani” su mu dali i doktora) I sad sa daljine prica prica protiv BORBE za multinacionalnost naseg grada ma koliko da bilo greski. Taj ako je imao koji privatni problem maltletiranja (a vidim prezivio je) je izjednacio i Sarajevo i Srebrenicu i Tomasicu i Krajinu i Mostar i HB gdje su Bosnjaci nestali …. Eto rekoh necu o njemu vise, al kad pomislim koliko smo se mi trudili u najtezim momentima biti ljudia koliko je tesko bilo biti u Sarajevu, i kako se danas kod Srba i Hrvata to totoalno zloupotrebljava onda me to naljuti i evo sudzrzajem se da mu ne … Necu vise, nek pise i on ostala govna sta hoce…

  5. Nadam se da neće, ne bi trebao, a tebi hvala. Hvala to zbog tebe, zbog mene, zbog naše domovine, ljudi, prijateljstava, druženja, budućnosti, djece.
    A da se trebamo svi zajedno potruditi u svim našim kapacitetima, svi koji volimo Bosnu, da je izvedemo na pravi put i odbranimo naš komadić tla, da izgnamo iz nje mržnju, da jačamo, da budemo pametni, mudri i ne damo na sebe, a istovremeno ne uzmemo tuđe pravo – i trebamo i moramo!
    Vjerujem da ćemo odgovoriti zadatku, zaista vjerujem.

  6. Bio sam fizički i mentalno zlostavljan jer se nisam priklanjao nijednoj ideologiji osim da sam čovjek. Osoba čim se poistovijeti sa idejom da je Bošnjak, Srbin, Hrvat, Amerikanac, itd. pada u zamku deskrimimacije bazirane na atrubutima koje dobija od okoline u kojoj mu se oblikuje svijest dok se razvija (a svijest se razvija cijeli život). Na samom rodjenju nismo bili nijedna od tih ideja, niti to zaista jesmo. Meni ne smeta, nek svako misli i osjeća šta želi, ali me iznervira šuplja. Zato kažem da ste svi isti koji u jednu tikvu duvate. Ista stvar je i u Srbiji i Hrvatskoj, imao sam prilike čuti i njihove šupljake. Politika je bila zasnovana na nacionalnosti a nacionalnost je labav identitet i ko mu se prikloni je labav karakter koji je onda u stanju da oslijepi i napravi užasne zločine koje smo na žalost vidjeli. Isto važi i za ostale ideloške konstrukte tipa religije i raznih izama. Nadam se da ti je ovo malo više razjasnilo moj komentar jer baza tvog posta je bila nacionalnost.

    • E ja, a ti iz te široke superpozicije (bravo, odobravam, treba!): Svi ste isti! Dakle, ponovo neki “mi” i neki “vi”. I to je, kao, relevantna podjela?! Neko je, je li, niže razvijene svijesti, pa je sav isti kao oni što imaju potencijal za činjenje zločina ili su ih počinili zbog vjernosti -izmima???
      Ubijaš se vlastitim oružjem. Isto govno, samo malo drugačije smrdi! Jel’ kontaš?

      Jbg, ako hoću da me neko ljudski shvati i razumije, moram i ja biti sposobna razumjeti njega. Ako hoću da je vidljiva moja riječ i moja ljudska patnja, hoću da je vidljiva riječ i ljudska patnja i druge osobe! Ako nije tako, onda smo viša i niža rasa, nadljudi i podljudi. Tačka. Upravo to, -nadljudi i -podljudi su ustvari -izmi, a ne sami -izmi.
      Odavno mi više ništa nije važno – ni kulturni milje, ni obrazovni, ni “nivo svijesti”, ni oskudica ili bogatstvo, ni socijalni milje, ni ubjeđenja. Ništa mi to nije važno ako osoba pored mene dopušta da se slobodno ispoljim u svojim slobodama (koje nisu nasilje i koje slobode nisu nipodaštavanje drugih) i ako pokušava da me razumije i bazično osjeti kao čovjeka. Ako griješi i ako ispravlja svoje greške, ako se trudi. Sve ostalo su kulise. Samo je ta bazična ljudska dobrota i saosjećaj prava stvar.

      • Uključiću se jer se i sam osjećam kao čovjek a ne kao pripadnik neke nacije. U hipotezi, kad gledam nacije iz, metaforički rečeno ptičje perspektive, sve nacije su mi iste. Da su današnji Bošnjaci rođeni u npr Danskoj, a današnji Danci u Bosni, ne bi bilo nikakve razlike, i jedni i drugi bi bili ukalupljeni u kalup svoje nacije u kojoj su odgajani.

        Ali u konkretnim historijskim situacijama, postoje razlike između nacija. U genocidu u Ruandi Huti i Tutsi nisu jednako krivi. Ili jesu? Takva je ista stvar u zadnjem ratu kod nas, nisu se svi ponašali isto i Bošnjaci su bili tolerantniji.

        Što se tebe, crystalmeth tiče, radije pojasni šta si točno proživio i od koga ti je nanesena nepravda, jer patio si i ja tvoju patnju ne želim zanemarit.

Comments are closed.