Nevjerovatno je koliko moje raspolozenje i nivo energije moze da varira u toku dana. Ima logike da je prvi razlog za tu klonulost umor. Drugo, kontam da se to sve u nasoj glavi “skuha” pa nije do umora, neki hormoni se luce , negdje neki serotonin i dopamin sta sve ne nije na levelu i sl. Trece, ima i do hrane. Npr. previse secera moze da djeluje tako, bar na mene. I cetvrti, kao sto mi je jednom Sebicna spomenula da je to vjerovatno psiha insana. I stvarno mislim da je upravu kad to kaze.
Evo danas, u kratkom razgovoru s nekim tipovima, ma jedva rijec da izustim. Cak se lose fokusam i na nasu pricu, glas mi nekakav slabasan postene, i na licu mi se vidi neki umor ili tako nesto. Jesam se malo umorio, ali nisam bas toliko da jedva cak i recenice da izgovaram. E sta je glavni razlog, ne znam. Nekako najvise sumnjam na ono sto kaze Sebicna – do psihe je …. Inace gdje li je ona Sebicna, bas bih volio da dodje. Sa njom se bas lijepo prica.
Shaw zna znanje.
Jeste za analizu, samoposmatranje i izvlačemje zaključaka, ali nije za ići u tom provcu da se stvara nelagoda.
Unutrašnja tišina ima svoju regenerativnu vrijednost. Ako nam je, pak, samima čudna i neprikladna u nekom momentu, ustaljene rutine pomažu. Rad, djelovanje, ispunjenje obaveza.
Poslije rutina, vježbanje unutrašnjih i spoljašnjih čula da ne propuštaju identifikovati prilike koje bi se mogle izroditi u mala ili veća uzbuđenja, začine življenja.
Svjesnost o, nazvaćemo to, propuštanju uglavnom nije prisutna, dešava se to na sub nivou, pa zato i ova čudna neprikladnost za koju, kao, nema uzroka.
Ta tvoja prva recenica i ja pomislih na ovu nasu Shaw, dok ne ukapirah o cemu govoris … Ovo ostalo, pa jest 🙂